Duh davanja bi trebalo da se odnosi na pomoć drugim ljudima, zar ne? Ukoliko želite da nekom pružite poklon od srca, nema boljeg načina od davanja krvi.
Čak su se i banke dosetile da u reklamnim kampanjama pričaju o neprocenjivim stvarima. Osmehu deteta, zagrljaju, zalasku sunca, podeljenom ručku, empatiji…
Desi se tako da zaboravimo na ljude oko nas, na prirodu, ali i na one koji nemaju koliko imamo mi, kojima treba naše malo da bi i oni imali dovoljno. Uzimamo zdravo za gotovo ono što imamo.
A šta mogu ja da uradim?
Možemo li mi učiniti nešto neprocenjivo, novcem nenaplativo? Naravno da možemo. Možemo dati krv!
Davanje i poklanjanje su uzvišeni čin koji bi svako od nas trebao da praktikuje!